Danas je primopredajom globusa Međunarodnog AIDS društva (IAS – International AIDS society) organizacijskom odboru slijedeće AIDS konferencije, službeno završena 18. po redu AIDS konferencija u Beču. Iduća, 19. po redu konferencija, održat će se u srpnju 2012. godine u glavnog gradu SAD-a, Washingtonu.
Washington je odabran kao grad domaćin slijedeće konferencije upravo iz razloga što su Američke vlasti ukinule diskriminirajuću odredbu od zabrani ulaska u zemlju osobama koje žive sa HIV/AIDS-om.
U čak 52. države diljem svijeta osobe koje žive s HIV/AIDS-om o svom zdrastvenom stanju moraju obavjestiti nadležne službe, a u 22. države neće moći niti ući, ukazano je na konferenciji u Beču, dok se u pojedinim državama oboljeli čak i zatvaraju.
Simon iz Južnoafričke Republike ispričao je u Beču svoju priču: htio je studirati pravo u SAD-u međutim preduvijet je za vizu bio HIV-test. Koji Simon nije prošao. Boravišna dozvola za studije mu je bila uskraćena jer je procjenjen nepoželjnim kandidatom. Doduše Simonova priča je stara dvije godine i od ove godine te se odredbe više ne provode, odnosno prilikom ulaska u SAD, HIV pozitivne osobe i oboljeli od AIDS-a više ne moraju dati podatke o zdravstvenom stanju.
Međutim, brojne države još zabranjuju ili otežavaju ulazak osobama koje žive s HIV-om: Ujedinjeni Arapski Emirati, Jemen, Oman i Sudan, ali i Rusija zadržavaju pravo osporiti vizu turistima ako prikriju ove podatke. U nekim državama će se ljude s HIV-om zatvoriti, iz čak 22 protjerati.
Na konferenciji je naglašeno da takva ograničenja ne spriječavaju širenje HIV-a te da ne postoji ni ekonomsko opravdanje takvim pdredbama. Sidibe, voditelj Programa UN-a za borbu protiv AIDS-a (UNAIDS) kritizirao je da “Te odredbe ne služe ničemu drugom nego diskriminaciji“.
Ponekad se zbog velikih manifestacija u državi izmjeni i diskriminatoran zakon. To je bio slučaj i s Kinom i Olimpijadom, ali i s konferencijom o AIDS-u u Kanadi. Namibija je početkom ovog mjeseca omogućila neograničenu slobodu putovanja osobama koje žive s HIV-om.
Otežana mobilnost unošenjem podataka u vizu ili putovnicu, uskraćivanje vize etc., najčešća su diskriminacija osoba s HIV-om. Zato često prikrivaju infekciju, a ponekad čak ne ponesu ni lijekove, zato da ne budu otkrivene.
Sveopći zaključci konferencije su da milenijski ciljevi koji su postavljeni nisu dostignuti, a poseban ukor dobili su međunarodni donatori koji su u doba recesije zatvorili novčanike za HIV/AIDS programe, dok su bez razmišljanja novce ulagali u Wall street gubitnike i ratnu mašineriju u Iraku i Afganistanu.
Zaštita ljudskih prava treba biti jedan od osnovnih prioriteta svake zemlje, kako bi se spriječilo daljnje širenje HIV/AIDS-a i omućio univerzalni pristup svima na prevenciju i liječenje. Posebna pozornost se skreće na zaštitu prava LGBT populacije, seksualnih radnica, žena i osoba koje žive sa HIV-om.
